Hrvatski jezični portal

dúhati

dúhati (, komu) nesvrš.prez. dẉšēm, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
duhati
 
prezent
jednina
1. dušem
2. dušeš
3. duše
množina
1. dušemo
2. dušete
3. dušu
 
futur
jednina
1. duhat ću
2. duhat ćeš
3. duhat će
množina
1. duhat ćemo
2. duhat ćete
3. duhat će
 
imperfekt
jednina
1. duhah
2. duhaše
3. duhaše
množina
1. duhasmo
2. duhaste
3. duhahu
 
perfekt
jednina
1. duhao sam
2. duhao si
3. duhao je
množina
1. duhali smo
2. duhali ste
3. duhali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam duhao
2. bio si duhao
3. bio je duhao
množina
1. bili smo duhali
2. bili ste duhali
3. bili su duhali
 
imperativ
jednina
2. duši
množina
1. dušimo
2. dušite
 
glagolski prilog sadašnji
dušući
 
glagolski pridjev aktivni
duhao, duhala, duhalo
duhali, duhale, duhala
Definicija
1. pustiti dah svjesno i s potrebnom energijom (npr. da drugi ispita svježinu ili miris)
2. puhnuti (o vjetru i povjetarcu), usp. puhati
Etimologija
v. duh