dȕh
dȕh m 〈V dȕše, N mn dȕsi/dùhovi〉
jednina | |
---|---|
N | duh |
G | duha |
D | duhu |
A | duha |
V | duše |
L | duhu |
I | duhom |
množina | |
N | duhovi |
G | duhova |
D | duhovima |
A | duhove |
V | duhovi |
L | duhovima |
I | duhovima |
jednina | |
N | duh |
G | duha |
D | duhu |
A | duha |
V | duše |
L | duhu |
I | duhom |
množina | |
N | duhovi |
G | duhova |
D | duhovima |
A | duhove |
V | duhovi |
L | duhovima |
I | duhovima |
1. | svijest, moć ili sposobnost da se misli i spoznaje |
2. | opće prevladavajuće psihičko i moralno stanje, temeljno, misaono, spoznajno, moralno ili koje drugo svojstvo [duh književnog djela; duh demokratskog društva; duh vremena] |
3. | rel. bestjelesno biće |
4. | u pučkom praznovjerju, biće tajanstvene tjelesnosti, često s nadnaravnim snagama i znanjem; prikaza, priviđenje, sablast |