dugòvati
dugòvati (što komu) nesvrš. 〈prez. dùgujēm, pril. sad. dùgujūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| dugovati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dugujem |
| 2. | duguješ |
| 3. | duguje |
| množina | |
| 1. | dugujemo |
| 2. | dugujete |
| 3. | duguju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | dugovat ću |
| 2. | dugovat ćeš |
| 3. | dugovat će |
| množina | |
| 1. | dugovat ćemo |
| 2. | dugovat ćete |
| 3. | dugovat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | dugovah |
| 2. | dugovaše |
| 3. | dugovaše |
| množina | |
| 1. | dugovasmo |
| 2. | dugovaste |
| 3. | dugovahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | dugovao sam |
| 2. | dugovao si |
| 3. | dugovao je |
| množina | |
| 1. | dugovali smo |
| 2. | dugovali ste |
| 3. | dugovali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam dugovao |
| 2. | bio si dugovao |
| 3. | bio je dugovao |
| množina | |
| 1. | bili smo dugovali |
| 2. | bili ste dugovali |
| 3. | bili su dugovali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | duguj |
| množina | |
| 1. | dugujmo |
| 2. | dugujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| dugujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| dugovao, dugovala, dugovalo | |
| dugovali, dugovale, dugovala | |
Definicija
biti dužan, biti u obvezi da se vrati ono što je po dogovoru uzeto, što nije plaćeno u cjelini i sl. [dugovati novac; dugovati knjigu]
Frazeologija
⃟ dugovati ispriku osjećati se dužnim da se što opravda ili popravi neki propust u ponašanju ili u odnosima među ljudima
Etimologija
✧ vidi dẉg
