Hrvatski jezični portal

jedanput i još jedanput, prvi pa drugi put, ponoviti radnju koja je izvršena [bio sam dvaput u Dubrovniku]

⃟ dvaput reći (kazati) (u raznim gramatičkim licima i vremenima) [nije čekao da mu se dvaput kaže odmah je učinio, spremno je učinio, poletio je, jedva je dočekao (priliku); ne čekaj da ti se dvaput kaže ne odugovlači, ne gubi vrijeme, ne oklijevaj, učini odmah, napravi smjesta];
u mlinu se dvaput govori (odgovor onome tko kaže da nije čuo ono što je rečeno kao opomena neka pažljivije sluša), što ti mogu kad nisi čuo, drugi put slušaj pažljivije

✧ v. dva + v. put (III) (puta)