dušòbrižnīk
dušòbrižnīk (dušèbrižnīk) m 〈V -īče, N mn -īci〉
jednina | |
---|---|
N | dušobrižnik |
G | dušobrižnika |
D | dušobrižniku |
A | dušobrižnika |
V | dušobrižniče |
L | dušobrižniku |
I | dušobrižnikom |
množina | |
N | dušobrižnici |
G | dušobrižnika |
D | dušobrižnicima |
A | dušobrižnike |
V | dušobrižnici |
L | dušobrižnicima |
I | dušobrižnicima |
1. | a. onaj koji se brine za spas duše; duhovnik, svećenik b. pov. vojni svećenik i svećenik sa službom u posebnim okolnostima |
2. | pren. pejor. onaj koji iskazuje nametljivu, pretjeranu ili lažnu brigu za koga |