Hrvatski jezični portal

đȁkon

đȁkon m

Izvedeni oblici
jednina
N đakon
G đakona
D đakonu
A đakona
V đakone
L đakonu
I đakonom
množina
N đakoni
G đakona
D đakonima
A đakone
V đakoni
L đakonima
I đakonima
Definicija
kršć.
1. pov. u ranokršćansko doba pomoćnik biskupa
2. a. u Katoličkoj crkvi, treći svećenički red b. u Pravoslavnoj crkvi, najniži stupanj svećeničkog reda c. u Evangeličkoj crkvi, službenik pri crkvenoj općini, karitativni radnik i sl.
Etimologija
lat. diaconus ← grč. diákonos