Hrvatski jezični portal

efèndi

efèndi mindekl.

Izvedeni oblici
jednina
N efendi
G efendija
D efendiju
A efendija
V efendi
L efendiju
I efendijem
množina
N efendiji
G efendija
D efendijima
A efendije
V efendiji
L efendijima
I efendijima
Definicija
1. titula učenih ljudi i činovnika u Osmanskom Carstvu; efendija
2. meton. gospodin, gospodar, pokrovitelj
3. isl. titula svećenika
Onomastika
pr. (prema tituli): Efèndīć (170, Sinj)
Etimologija
tur.ngrč. authentes, 〈V〉 afthendi i afendi