efektuírati
efektuírati dv. 〈prez. efektùīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| efektuirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | efektuiram |
| 2. | efektuiraš |
| 3. | efektuira |
| množina | |
| 1. | efektuiramo |
| 2. | efektuirate |
| 3. | efektuiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | efektuirat ću |
| 2. | efektuirat ćeš |
| 3. | efektuirat će |
| množina | |
| 1. | efektuirat ćemo |
| 2. | efektuirat ćete |
| 3. | efektuirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | efektuirah |
| 2. | efektuiraše |
| 3. | efektuiraše |
| množina | |
| 1. | efektuirasmo |
| 2. | efektuiraste |
| 3. | efektuirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | efektuirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | efektuirao sam |
| 2. | efektuirao si |
| 3. | efektuirao je |
| množina | |
| 1. | efektuirali smo |
| 2. | efektuirali ste |
| 3. | efektuirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam efektuirao |
| 2. | bio si efektuirao |
| 3. | bio je efektuirao |
| množina | |
| 1. | bili smo efektuirali |
| 2. | bili ste efektuirali |
| 3. | bili su efektuirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | efektuiraj |
| množina | |
| 1. | efektuirajmo |
| 2. | efektuirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| efektuirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| efektuiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| efektuirao, efektuirala, efektuiralo | |
| efektuirali, efektuirale, efektuirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| efektuiran, efektuirana, efektuirano | |
| efektuirani, efektuirane, efektuirana | |
Definicija
| 1. | izvesti/izvoditi, provesti/provoditi, (u)činiti, obaviti/obavljati, isposlovati |
| 2. | ekon. izvršiti/izvršavati nalog, obaviti posao |
Etimologija
✧ vidi èfekt
