egzistírati
egzistírati () nesvrš. 〈prez. egzìstīrām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| egzistirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | egzistiram |
| 2. | egzistiraš |
| 3. | egzistira |
| množina | |
| 1. | egzistiramo |
| 2. | egzistirate |
| 3. | egzistiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | egzistirat ću |
| 2. | egzistirat ćeš |
| 3. | egzistirat će |
| množina | |
| 1. | egzistirat ćemo |
| 2. | egzistirat ćete |
| 3. | egzistirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | egzistirah |
| 2. | egzistiraše |
| 3. | egzistiraše |
| množina | |
| 1. | egzistirasmo |
| 2. | egzistiraste |
| 3. | egzistirahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | egzistirao sam |
| 2. | egzistirao si |
| 3. | egzistirao je |
| množina | |
| 1. | egzistirali smo |
| 2. | egzistirali ste |
| 3. | egzistirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam egzistirao |
| 2. | bio si egzistirao |
| 3. | bio je egzistirao |
| množina | |
| 1. | bili smo egzistirali |
| 2. | bili ste egzistirali |
| 3. | bili su egzistirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | egzistiraj |
| množina | |
| 1. | egzistirajmo |
| 2. | egzistirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| egzistirajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| egzistirao, egzistirala, egzistiralo | |
| egzistirali, egzistirale, egzistirala | |
Definicija
| 1. | a. imati život; biti/bivati, živjeti b. održati/održavati se svojim ili tuđim (vanjskim) nastojanjem i borbom u životu |
| 2. | pren. postojati [nezaposlenost egzistira kao ozbiljan društveni problem] |
Etimologija
✧ vidi egzistèncija
