cígla
cígla ž 〈G mn cȋgālā/-ī〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | cigla |
| G | cigle |
| D | cigli |
| A | ciglu |
| V | ciglo |
| L | cigli |
| I | ciglom |
| množina | |
| N | cigle |
| G | cigala / cigla / cigli |
| D | ciglama |
| A | cigle |
| V | cigle |
| L | ciglama |
| I | ciglama |
Definicija
građevinski materijal oblika kvadra dobiven pečenjem gline [fasadna cigla; obična cigla], usp. opeka
Frazeologija
⃟ neće mi (ti itd.) pasti cigla na glavu, v. crijep ⃟;
prodavanje cigle 1. tehnika iznuđivanja novca i ponižavanja kad na mjestima izvan zaštite zakona (u parkovima i sl.) nasilnici traže od prolaznika da kupe ciglu koju im tobože ljubezno nude na prodaju 2. publ. razg. svaka tehnika iznuđivanja tomu nalik (npr. razni oblici verižne trgovine)
prodavanje cigle 1. tehnika iznuđivanja novca i ponižavanja kad na mjestima izvan zaštite zakona (u parkovima i sl.) nasilnici traže od prolaznika da kupe ciglu koju im tobože ljubezno nude na prodaju 2. publ. razg. svaka tehnika iznuđivanja tomu nalik (npr. razni oblici verižne trgovine)
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju, etnici ili nadimačka, npr. po obliku glave): Cìglār (650, Međimurje, Zagorje), Cìglarić (130, Čakovec), Cìglec, Ciglénec, Ciglènečkī (260, Zagorje), Ciglènjāk (Zagorje), Cȉgler (Prigorje, Orahovica)
Etimologija
✧ njem. Ziegel ← lat. tegula
