cìčati
cìčati () nesvrš. 〈prez. cíčīm, pril. sad. -čēći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| cičati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | cičim |
| 2. | cičiš |
| 3. | ciči |
| množina | |
| 1. | cičimo |
| 2. | cičite |
| 3. | ciče |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | cičat ću |
| 2. | cičat ćeš |
| 3. | cičat će |
| množina | |
| 1. | cičat ćemo |
| 2. | cičat ćete |
| 3. | cičat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | cičah |
| 2. | cičaše |
| 3. | cičaše |
| množina | |
| 1. | cičasmo |
| 2. | cičaste |
| 3. | cičahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | cičao sam |
| 2. | cičao si |
| 3. | cičao je |
| množina | |
| 1. | cičali smo |
| 2. | cičali ste |
| 3. | cičali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam cičao |
| 2. | bio si cičao |
| 3. | bio je cičao |
| množina | |
| 1. | bili smo cičali |
| 2. | bili ste cičali |
| 3. | bili su cičali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ciči |
| množina | |
| 1. | cičimo |
| 2. | cičite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| cičeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| cičao, cičala, cičalo | |
| cičali, cičale, cičala | |
Definicija
glasati se piskavim glasom (ob. kao miš); svičati, usp. ciknuti1
Etimologija
✧ vidi cȉjū
