cȉmnuti
cȉmnuti svrš. 〈prez. -nēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. cȉmnuo〉,
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| cimnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | cimnem |
| 2. | cimneš |
| 3. | cimne |
| množina | |
| 1. | cimnemo |
| 2. | cimnete |
| 3. | cimnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | cimnut ću |
| 2. | cimnut ćeš |
| 3. | cimnut će |
| množina | |
| 1. | cimnut ćemo |
| 2. | cimnut ćete |
| 3. | cimnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | cimnuh |
| 2. | cimnu |
| 3. | cimnu |
| množina | |
| 1. | cimnusmo |
| 2. | cimnuste |
| 3. | cimnuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | cimnuo sam |
| 2. | cimnuo si |
| 3. | cimnuo je |
| množina | |
| 1. | cimnuli smo |
| 2. | cimnuli ste |
| 3. | cimnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam cimnuo |
| 2. | bio si cimnuo |
| 3. | bio je cimnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo cimnuli |
| 2. | bili ste cimnuli |
| 3. | bili su cimnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | cimni |
| množina | |
| 1. | cimnimo |
| 2. | cimnite |
| glagolski prilog prošli | |
| cimnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| cimnuo, cimnula, cimnulo | |
| cimnuli, cimnule, cimnula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| cimnut, cimnuta, cimnuto | |
| cimnuti, cimnute, cimnuta | |
Definicija
v. cimati
Etimologija
✧ vidi cȉma1
