cíljati
cíljati nesvrš. 〈prez. cȋljām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ciljati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ciljam |
| 2. | ciljaš |
| 3. | cilja |
| množina | |
| 1. | ciljamo |
| 2. | ciljate |
| 3. | ciljaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ciljat ću |
| 2. | ciljat ćeš |
| 3. | ciljat će |
| množina | |
| 1. | ciljat ćemo |
| 2. | ciljat ćete |
| 3. | ciljat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ciljah |
| 2. | ciljaše |
| 3. | ciljaše |
| množina | |
| 1. | ciljasmo |
| 2. | ciljaste |
| 3. | ciljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ciljao sam |
| 2. | ciljao si |
| 3. | ciljao je |
| množina | |
| 1. | ciljali smo |
| 2. | ciljali ste |
| 3. | ciljali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ciljao |
| 2. | bio si ciljao |
| 3. | bio je ciljao |
| množina | |
| 1. | bili smo ciljali |
| 2. | bili ste ciljali |
| 3. | bili su ciljali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ciljaj |
| množina | |
| 1. | ciljajmo |
| 2. | ciljajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ciljajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ciljao, ciljala, ciljalo | |
| ciljali, ciljale, ciljala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ciljan, ciljana, ciljano | |
| ciljani, ciljane, ciljana | |
Definicija
| 1. | (što, koga) odmjeravati okom s namjerom da se pogodi cilj, mjeriti |
| 2. | (na koga, na što) smjerati riječima na koga ili na što tako da se ne spominje njegovo ime [ciljati na visoko težiti čemu, realno ili kao ironična opaska; shvaćate li na što ciljam shvaćate li na što mislim, na što aludiram i sl.] |
Etimologija
✧ vidi cȋlj
