Hrvatski jezični portal

cìnik

cìnik m 〈N mn -ici〉

Izvedeni oblici
jednina
N cinik
G cinika
D ciniku
A cinika
V ciniče
L ciniku
I cinikom
množina
N cinici
G cinika
D cinicima
A cinike
V cinici
L cinicima
I cinicima
Definicija
1. fil. sljedbenik filozofske škole koju je u 4. st. pr. Kr. osnovao Sokratov učenik Antisten; kinik
2. razg. a. onaj koji otvoreno, hladno, često i podrugljivo pokazuje nevjericu u ljudsku iskrenost, poštenje, u moralne vrijednosti b. onaj koji je hladno bezobziran, koji se ponaša i djeluje bez moralnih skrupula, kojemu ništa nije sveto; bezočnik, drznik
Etimologija
njem. Zyniker ← lat. cynicus ← grč. kynikós ≃ kýōn: pas (prvi cinici prezirali su tekovine civilizacije i živjeli »kao psi«)