cìnik
cìnik m 〈N mn -ici〉
jednina | |
---|---|
N | cinik |
G | cinika |
D | ciniku |
A | cinika |
V | ciniče |
L | ciniku |
I | cinikom |
množina | |
N | cinici |
G | cinika |
D | cinicima |
A | cinike |
V | cinici |
L | cinicima |
I | cinicima |
1. | fil. sljedbenik filozofske škole koju je u 4. st. pr. Kr. osnovao Sokratov učenik Antisten; kinik |
2. | razg. a. onaj koji otvoreno, hladno, često i podrugljivo pokazuje nevjericu u ljudsku iskrenost, poštenje, u moralne vrijednosti b. onaj koji je hladno bezobziran, koji se ponaša i djeluje bez moralnih skrupula, kojemu ništa nije sveto; bezočnik, drznik |