cijȇv
cijȇv ž 〈I cijévi/-vlju〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | cijev |
| G | cijevi |
| D | cijevi |
| A | cijev |
| V | cijevi |
| L | cijevi |
| I | cijevlju / cijevi |
| množina | |
| N | cijevi |
| G | cijevi |
| D | cijevima |
| A | cijevi |
| V | cijevi |
| L | cijevima |
| I | cijevima |
Definicija
izduženi šuplji predmet kružna presjeka, kroz koji se što provodi, obično nesavitljiv i s otvorom na jednoj ili objema stranama [plinska cijev; vodovodna cijev; puščana cijev; bešavna cijev; cijev za poljevanje]
Sintagma
∆ katodna cijev fiz. elektronska cijev u kojoj se katodnim zračenjem proizvode rojevi elektrona za, npr., stvaranje televizijske slike na fluorescentnom zaslonu;
mokraćna cijev anat. cijev koja odvodi mokraću iz mokraćnog mjehura
mokraćna cijev anat. cijev koja odvodi mokraću iz mokraćnog mjehura
Etimologija
✧ prasl. *cěvь, *cěva (rus. cévka, polj. cewa) ≃ lit. šeiva: cijev od trske
