čèšljati
čèšljati (se) nesvrš. 〈prez. -ām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
češljati | |
prezent | |
jednina | |
1. | češljam |
2. | češljaš |
3. | češlja |
množina | |
1. | češljamo |
2. | češljate |
3. | češljaju |
futur | |
jednina | |
1. | češljat ću |
2. | češljat ćeš |
3. | češljat će |
množina | |
1. | češljat ćemo |
2. | češljat ćete |
3. | češljat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | češljah |
2. | češljaše |
3. | češljaše |
množina | |
1. | češljasmo |
2. | češljaste |
3. | češljahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | češljao sam |
2. | češljao si |
3. | češljao je |
množina | |
1. | češljali smo |
2. | češljali ste |
3. | češljali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam češljao |
2. | bio si češljao |
3. | bio je češljao |
množina | |
1. | bili smo češljali |
2. | bili ste češljali |
3. | bili su češljali |
imperativ | |
jednina | |
2. | češljaj |
množina | |
1. | češljajmo |
2. | češljajte |
glagolski prilog sadašnji | |
češljajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
češljao, češljala, češljalo | |
češljali, češljale, češljala | |
glagolski pridjev pasivni | |
češljan, češljana, češljano | |
češljani, češljane, češljana |
1. | uređivati kosu češljem |
2. | v. gargašati [češljati vunu] |
3. | žarg. nešto temeljito pregledati, prolaziti [češljati lovište; češljati teren] |
4. | (se) češljati sebi kosu |