cȓv
cȓv m 〈G mn cŕvā/cŕvī〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | crv |
| G | crva |
| D | crvu |
| A | crva |
| V | crve |
| L | crvu |
| I | crvom |
| množina | |
| N | crvi |
| G | crva |
| D | crvima |
| A | crve |
| V | crvi |
| L | crvima |
| I | crvima |
Definicija
| 1. | razg. a. naziv za ličinku većine kukaca, kreće se uvijanjem tijela b. onaj koji je sitan u odnosu na onoga koji je velik |
| 2. | pren. vrlo marljiva osoba [marljiv kao crv; pretvoriti se u crva u potpunosti se pokoriti zahtjevima posla (dok se ne postigne ono što se želi); raditi kao crv raditi vrlo marljivo i ustrajno] |
| 3. | (mn) razg., v. glista |
| 4. | zool., v. pjeskulja2 |
Frazeologija
⃟ crv sumnje misao koja pobuđuje sumnju, sumnja koja se stalno javlja i ne smiruje;
dosadan kao crv vrlo dosadan, nepodnošljiv (o onome tko govori, priča, navaljuje s molbama, prijedlozima i sl.);
imati crva, imati crve žarg. (u šali) biti nestrpljiv, suviše žuriti u nekoj situaciji koja traži mir ili strpljivost;
pustiti (kome) crva u glavu izazvati čiju sumnju, natuknuti nekome nešto da na to stalno misli;
u jabuci podmetnuti (proturiti) crva lijepim riječima i naoko dobrim namjerama uspjeti kome podmetnuti pravu lošu namjeru; prevariti koga na lijep i spretan način
dosadan kao crv vrlo dosadan, nepodnošljiv (o onome tko govori, priča, navaljuje s molbama, prijedlozima i sl.);
imati crva, imati crve žarg. (u šali) biti nestrpljiv, suviše žuriti u nekoj situaciji koja traži mir ili strpljivost;
pustiti (kome) crva u glavu izazvati čiju sumnju, natuknuti nekome nešto da na to stalno misli;
u jabuci podmetnuti (proturiti) crva lijepim riječima i naoko dobrim namjerama uspjeti kome podmetnuti pravu lošu namjeru; prevariti koga na lijep i spretan način
Onomastika
♦ pr.: Cŕvić (Primorje, Krk)
Etimologija
✧ prasl. *čьrvь stsl. črьvь (rus. červ', polj. czerw) ≃ prasl. *čьrmь ← ie. *krmi-: crv (lit. kirmis, skr. krmis)
