cvjètati
cvjètati () nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
cvjetati | |
prezent | |
jednina | |
1. | cvjetam |
2. | cvjetaš |
3. | cvjeta |
množina | |
1. | cvjetamo |
2. | cvjetate |
3. | cvjetaju |
futur | |
jednina | |
1. | cvjetat ću |
2. | cvjetat ćeš |
3. | cvjetat će |
množina | |
1. | cvjetat ćemo |
2. | cvjetat ćete |
3. | cvjetat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | cvjetah |
2. | cvjetaše |
3. | cvjetaše |
množina | |
1. | cvjetasmo |
2. | cvjetaste |
3. | cvjetahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | cvjetao sam |
2. | cvjetao si |
3. | cvjetao je |
množina | |
1. | cvjetali smo |
2. | cvjetali ste |
3. | cvjetali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam cvjetao |
2. | bio si cvjetao |
3. | bio je cvjetao |
množina | |
1. | bili smo cvjetali |
2. | bili ste cvjetali |
3. | bili su cvjetali |
imperativ | |
jednina | |
2. | cvjetaj |
množina | |
1. | cvjetajmo |
2. | cvjetajte |
glagolski prilog sadašnji | |
cvjetajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
cvjetao, cvjetala, cvjetalo | |
cvjetali, cvjetale, cvjetala |
1. | prekrivati se cvjetovima, biti u stanju kad izrasta cvijet; cavtjeti, cvasti, cvatjeti |
2. | pren. napredovati, biti u lijepom stanju, u punom razvitku |
3. | iron. biti nalik cvijetu |