cvrkùtati
cvrkùtati () nesvrš. 〈prez. cvẕkūćēm, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| cvrkutati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | cvrkućem |
| 2. | cvrkućeš |
| 3. | cvrkuće |
| množina | |
| 1. | cvrkućemo |
| 2. | cvrkućete |
| 3. | cvrkuću |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | cvrkutat ću |
| 2. | cvrkutat ćeš |
| 3. | cvrkutat će |
| množina | |
| 1. | cvrkutat ćemo |
| 2. | cvrkutat ćete |
| 3. | cvrkutat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | cvrkutah |
| 2. | cvrkutaše |
| 3. | cvrkutaše |
| množina | |
| 1. | cvrkutasmo |
| 2. | cvrkutaste |
| 3. | cvrkutahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | cvrkutao sam |
| 2. | cvrkutao si |
| 3. | cvrkutao je |
| množina | |
| 1. | cvrkutali smo |
| 2. | cvrkutali ste |
| 3. | cvrkutali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam cvrkutao |
| 2. | bio si cvrkutao |
| 3. | bio je cvrkutao |
| množina | |
| 1. | bili smo cvrkutali |
| 2. | bili ste cvrkutali |
| 3. | bili su cvrkutali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | cvrkući |
| množina | |
| 1. | cvrkućimo |
| 2. | cvrkućite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| cvrkućući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| cvrkutao, cvrkutala, cvrkutalo | |
| cvrkutali, cvrkutale, cvrkutala | |
Definicija
| 1. | v. cvrkut |
| 2. | pren. (u šali) a. umilno govoriti, ljupkim glasom i u vedru raspoloženju (ob. o djevojačkom govoru) b. pejor. dodvorički se izražavati, govoriti samo najljepše kad tome nema mjesta |
Frazeologija
⃟ o tome i vrapci cvrkuću to svatko zna, nema onoga tko to ne zna
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Cvȑk (100, Zagorje, Prigorje), Cvȑkālj (Kostajnica), Cvȓković (Vinkovci)
Etimologija
✧ onom., v. cvrčak
