čárati
čárati () nesvrš. 〈prez. čȃrām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
čarati | |
prezent | |
jednina | |
1. | čaram |
2. | čaraš |
3. | čara |
množina | |
1. | čaramo |
2. | čarate |
3. | čaraju |
futur | |
jednina | |
1. | čarat ću |
2. | čarat ćeš |
3. | čarat će |
množina | |
1. | čarat ćemo |
2. | čarat ćete |
3. | čarat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | čarah |
2. | čaraše |
3. | čaraše |
množina | |
1. | čarasmo |
2. | čaraste |
3. | čarahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | čarao sam |
2. | čarao si |
3. | čarao je |
množina | |
1. | čarali smo |
2. | čarali ste |
3. | čarali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam čarao |
2. | bio si čarao |
3. | bio je čarao |
množina | |
1. | bili smo čarali |
2. | bili ste čarali |
3. | bili su čarali |
imperativ | |
jednina | |
2. | čaraj |
množina | |
1. | čarajmo |
2. | čarajte |
glagolski prilog sadašnji | |
čarajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
čarao, čarala, čaralo | |
čarali, čarale, čarala | |
glagolski pridjev pasivni | |
čaran, čarana, čarano | |
čarani, čarane, čarana |