Hrvatski jezični portal

čȅkati

čȅkati (koga, što) nesvrš.prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
čekati
 
prezent
jednina
1. čekam
2. čekaš
3. čeka
množina
1. čekamo
2. čekate
3. čekaju
 
futur
jednina
1. čekat ću
2. čekat ćeš
3. čekat će
množina
1. čekat ćemo
2. čekat ćete
3. čekat će
 
imperfekt
jednina
1. čekah
2. čekaše
3. čekaše
množina
1. čekasmo
2. čekaste
3. čekahu
 
perfekt
jednina
1. čekao sam
2. čekao si
3. čekao je
množina
1. čekali smo
2. čekali ste
3. čekali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam čekao
2. bio si čekao
3. bio je čekao
množina
1. bili smo čekali
2. bili ste čekali
3. bili su čekali
 
imperativ
jednina
2. čekaj
množina
1. čekajmo
2. čekajte
 
glagolski prilog sadašnji
čekajući
 
glagolski pridjev aktivni
čekao, čekala, čekalo
čekali, čekale, čekala
 
glagolski pridjev pasivni
čekan, čekana, čekano
čekani, čekane, čekana
Definicija
provoditi vrijeme koje je potrebno da tko ili što dođe ili da se što pojavi ili dogodi
Frazeologija
A. što (me, te itd.) čeka (u raznim kontekstima u zn. onoga što će biti u budućnosti ili što će se dogoditi) [ne znaš nikad što te (u životu) čeka; oni znaju što ih čeka];
B. čekaj! u dijaloškoj situaciji način kojim se prekida sugovornik ili se najavljuju svoje riječi (ne smatra se pristojnim u boljem ophođenju);
čekaj, čekaj! prijetnja ili upozorenje da će se što dogoditi;
čekati s čim odgađati, oklijevati;
tko čeka, dočeka dobro je biti strpljiv, strpljivost se nagrađuje;
vrijeme ne čeka ne valja gubiti vrijeme, odgađati odluku
Etimologija
prasl. *čekati (rus. čekát', polj. czekać) ≃ prasl. *čajati: čekati