čȅkati
čȅkati (koga, što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
čekati | |
prezent | |
jednina | |
1. | čekam |
2. | čekaš |
3. | čeka |
množina | |
1. | čekamo |
2. | čekate |
3. | čekaju |
futur | |
jednina | |
1. | čekat ću |
2. | čekat ćeš |
3. | čekat će |
množina | |
1. | čekat ćemo |
2. | čekat ćete |
3. | čekat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | čekah |
2. | čekaše |
3. | čekaše |
množina | |
1. | čekasmo |
2. | čekaste |
3. | čekahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | čekao sam |
2. | čekao si |
3. | čekao je |
množina | |
1. | čekali smo |
2. | čekali ste |
3. | čekali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam čekao |
2. | bio si čekao |
3. | bio je čekao |
množina | |
1. | bili smo čekali |
2. | bili ste čekali |
3. | bili su čekali |
imperativ | |
jednina | |
2. | čekaj |
množina | |
1. | čekajmo |
2. | čekajte |
glagolski prilog sadašnji | |
čekajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
čekao, čekala, čekalo | |
čekali, čekale, čekala | |
glagolski pridjev pasivni | |
čekan, čekana, čekano | |
čekani, čekane, čekana |