čekìćati
čekìćati dv. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| čekićati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | čekićam |
| 2. | čekićaš |
| 3. | čekića |
| množina | |
| 1. | čekićamo |
| 2. | čekićate |
| 3. | čekićaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | čekićat ću |
| 2. | čekićat ćeš |
| 3. | čekićat će |
| množina | |
| 1. | čekićat ćemo |
| 2. | čekićat ćete |
| 3. | čekićat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | čekićah |
| 2. | čekićaše |
| 3. | čekićaše |
| množina | |
| 1. | čekićasmo |
| 2. | čekićaste |
| 3. | čekićahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | čekićah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | čekićao sam |
| 2. | čekićao si |
| 3. | čekićao je |
| množina | |
| 1. | čekićali smo |
| 2. | čekićali ste |
| 3. | čekićali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam čekićao |
| 2. | bio si čekićao |
| 3. | bio je čekićao |
| množina | |
| 1. | bili smo čekićali |
| 2. | bili ste čekićali |
| 3. | bili su čekićali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | čekićaj |
| množina | |
| 1. | čekićajmo |
| 2. | čekićajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| čekićajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| čekićavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| čekićao, čekićala, čekićalo | |
| čekićali, čekićale, čekićala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| čekićan, čekićana, čekićano | |
| čekićani, čekićane, čekićana | |
Definicija
razg.
| 1. | () iz organizma neugodno udariti/udarati, kuckati kao čekić (glavobolja, rana i sl.) |
| 2. | (što) označiti/označivati čekićem stabla za rušenje ili trupce za odvoz |
Etimologija
✧ vidi čèkić
