Hrvatski jezični portal

čȁs

čȁs m 〈N mn čàsovi〉

Izvedeni oblici
jednina
N čas
G časa
D času
A čas
V času
L času
I časom
množina
N časovi
G časova
D časovima
A časove
V časovi
L časovima
I časovima
Definicija
1. vrlo kratak odsječak vremena; tren, trenutak
2. 〈G mn čȃsā〉 ideol. neol. 1941. minuta (u najavama točnog vremena na radiju) [pet sati, pet časa i deset časaka]
Sintagma
smrtni čas vrijeme kad treba umrijeti
Frazeologija
čas... čas... [čas hoće čas neće]; sad... sad..., v. sad1 ⃟;
čas jedno čas drugo (i općenito čas... + čas...) bez reda i poretka, kako bilo u nizu, tako da ide kojekako u slijedu kratkotrajno [govore čas jedno čas drugo ne drže se onoga što kažu nego često mijenjaju mišljenje, kolebljivi su];
čas posla, (to je) čas posla ono što se može obaviti vrlo brzo;
isti čas odmah, smjesta;
ne časiti časa ne gubiti vrijeme;
ne vidim časa jedva čekam, nestrpljiv sam, jedva čekam (da se što dogodi, da bude ono što želim);
nije čas za to činiti u krivo vrijeme;
od časa do časa svako malo, povremeno ali kratkotrajno;
svaki čas često (opći način koji zamjenjuje manje obične nesvršene oblike glagola) [svaki čas banuti: banjivati];
(to se može dogoditi) svakog časa (u svaki čas) moguće da se dogodi već od najbliže budućnosti, u svako vrijeme od ovoga trenutka;
u dobar čas u pravi čas, u pravo vrijeme, onda kad je bilo najbolje, onda kad je što dobro došlo [došao si u dobar čas]; kao naznačeno;
u prvi čas u početku;
u zadnji čas u posljednji trenutak;
u zao čas u krivo vrijeme, u loše pogođen trenutak
Etimologija
prasl. i stsl. časъ: vrijeme (rus. čas, polj. czas) ≃ stprus. kīsman, alb. kohë