Hrvatski jezični portal

čȃsnīk

čȃsnīk (čȁsnīk) m 〈N mn -īci〉

Izvedeni oblici
jednina
N časnik
G časnika
D časniku
A časnika
V časniče
L časniku
I časnikom
množina
N časnici
G časnika
D časnicima
A časnike
V časnici
L časnicima
I časnicima
jednina
N časnik
G časnika
D časniku
A časnika
V časniče
L časniku
I časnikom
množina
N časnici
G časnika
D časnicima
A časnike
V časnici
L časnicima
I časnicima
Definicija
1. vojn. osoba na zapovjedničkom položaju, svaki od vodećih činova u oružanim snagama Republike Hrvatske; činovi od poručnika do generala zbora
2. oficir u trgovačkoj mornarici
3. onaj koji ima visoku i ujedno počasnu službu
Sintagma
djelatni časnik onaj koji je na službi i po zanimanju časnik, profesionalni vojnik sa časničkim činom;
niži časnik poručnik, natporučnik i satnik;
pričuvni časnik onaj koji se poziva na vojnu službu po potrebi, onaj koji je u pričuvi; pričuvnik; rezervist;
viši časnik bojnik, pukovnik i brigadir