d
d, D
1. | 〈indekl.〉 lingv. a. (m) fon. zvučni, zubni (dentalni), praskavi (okluzivni), zatvorni (konsonantni) glas [ovaj d] b. (sr) šesto slovo u hrv. latinici, a četvrto u većini ostalih latiničnih sustava kojim se piše taj glas [malo d; veliko D] c. (sr) izvan konteksta [ovo de; 〈mn〉 ova de] |
2. | pov. u glagoljici i bosanici oznaka za brojčanu vrijednost 5 |
3. | a. glazb. drugi ton današnjeg notnog sustava, slijeda od sedam tonova bez povisilica i snizilica b. fiz. znak dekadskog prefiksa deci- c. znak jedinice vremena dan (engl. day) |
4. | (D) glazb. oznaka za glazbenu ljestvicu koja započinje s tonom d [D-dur; D-mol] |
5. | (D) u rimskom označavanju brojeva, znak za brojku 500 (pet stotina) |
6. | (D) u kategorizaciji vozačkih dozvola ona koja dopušta upravljanje vozilima s više od osam sjedala |
7. | (D) kem. simbol za deuterij |
8. | (D) šah oznaka za figuru dame (kraljice) |
9. | (D) mat. znak koji u heksadecimalnom brojevnom sustavu označuje broj 13 |
10. | (D) inform. (+ potenc.) a. oznaka za optički čitač u računalu (CD, DVD) b. oznaka za drugu diskovnu particiju u računalu (ako je disk podijeljen na više particija), usp. c (9d) |
11. | (D) oznaka za vitamin, v., usp. kalciferol, kolekalciferol |