ćȕšnuti
ćȕšnuti (koga, što) svrš. 〈prez. -nēm, pril. pr. -ūvši, imp. ćȕšni, prid. rad. ćȕšnuo〉,
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ćušnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ćušnem |
| 2. | ćušneš |
| 3. | ćušne |
| množina | |
| 1. | ćušnemo |
| 2. | ćušnete |
| 3. | ćušnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ćušnut ću |
| 2. | ćušnut ćeš |
| 3. | ćušnut će |
| množina | |
| 1. | ćušnut ćemo |
| 2. | ćušnut ćete |
| 3. | ćušnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ćušnuh |
| 2. | ćušnu |
| 3. | ćušnu |
| množina | |
| 1. | ćušnusmo |
| 2. | ćušnuste |
| 3. | ćušnuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ćušnuo sam |
| 2. | ćušnuo si |
| 3. | ćušnuo je |
| množina | |
| 1. | ćušnuli smo |
| 2. | ćušnuli ste |
| 3. | ćušnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ćušnuo |
| 2. | bio si ćušnuo |
| 3. | bio je ćušnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo ćušnuli |
| 2. | bili ste ćušnuli |
| 3. | bili su ćušnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ćušni |
| množina | |
| 1. | ćušnimo |
| 2. | ćušnite |
| glagolski prilog prošli | |
| ćušnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ćušnuo, ćušnula, ćušnulo | |
| ćušnuli, ćušnule, ćušnula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ćušnut, ćušnuta, ćušnuto | |
| ćušnuti, ćušnute, ćušnuta | |
Etimologija
✧ vidi ćȕška
