ćȕškati
ćȕškati (koga, što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ćuškati | |
prezent | |
jednina | |
1. | ćuškam |
2. | ćuškaš |
3. | ćuška |
množina | |
1. | ćuškamo |
2. | ćuškate |
3. | ćuškaju |
futur | |
jednina | |
1. | ćuškat ću |
2. | ćuškat ćeš |
3. | ćuškat će |
množina | |
1. | ćuškat ćemo |
2. | ćuškat ćete |
3. | ćuškat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | ćuškah |
2. | ćuškaše |
3. | ćuškaše |
množina | |
1. | ćuškasmo |
2. | ćuškaste |
3. | ćuškahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | ćuškao sam |
2. | ćuškao si |
3. | ćuškao je |
množina | |
1. | ćuškali smo |
2. | ćuškali ste |
3. | ćuškali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ćuškao |
2. | bio si ćuškao |
3. | bio je ćuškao |
množina | |
1. | bili smo ćuškali |
2. | bili ste ćuškali |
3. | bili su ćuškali |
imperativ | |
jednina | |
2. | ćuškaj |
množina | |
1. | ćuškajmo |
2. | ćuškajte |
glagolski prilog sadašnji | |
ćuškajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
ćuškao, ćuškala, ćuškalo | |
ćuškali, ćuškale, ćuškala | |
glagolski pridjev pasivni | |
ćuškan, ćuškana, ćuškano | |
ćuškani, ćuškane, ćuškana |
1. | (koga) udarati dlanom po licu; pljuskati |
2. | (što) odgurivati, odmicati pokretom guranja, rukom ili nogom maknuti (ob. s mjesta gdje smeta) |
3. | poticati magare na pokret sa »ćuš« (uz udarac koji tu riječ prati, ob. dlanom) |