Hrvatski jezični portal

ćẉd

ćẉd ž 〈I -i, G mn ćúdī〉

Izvedeni oblici
jednina
N ćud
G ćudi
D ćudi
A ćud
V ćudi
L ćudi
I ćuđu / ćudi
množina
N ćudi
G ćudi
D ćudima
A ćudi
V ćudi
L ćudima
I ćudima
Definicija
1. ukupnost temperamenta, karaktera i nagona; narav, priroda (o čovjeku i životinji)
2. promjenljiva narav; hirovitost
Sintagma
jeguljasta ćud ćud onoga koji je nalik na jegulju (2);
lisičja ćud lukavost;
ropska ćud osobina onoga koji podnosi ropski ili neravnopravan položaj;
vučja ćud krvoločnost;
zečja ćud plašljivost;
zmijska ćud ćud onoga koji je zao i podmukao (prema svojstvima koja se pripisuju zmiji)
Frazeologija
biti (ne biti) kome po ćudi biti ili ne biti prihvatljiv, poželjan, prema njegovim sklonostima;
otkako je ljudi i ćudī otkad svijet postoji, od postojanja svijeta, otkad su ljudi takvi kakvi jesu;
sto ljudi sto ćudi ljudi različito razmišljaju, svatko misli na svoj način, ukusi su različiti, ne može se svakome ugoditi
Onomastika
pr.: Čúdić (260, Otočac, Lika), Čùdina (490, Biograd, sred. Dalmacija), Ćúdić (Istra), Ćùdina (160, Trogir, Dalmacija)
Etimologija
prasl. *tjudь (stsl. študь, češ. cud) ukrštanjem osnova tjut- (v. ćutjeti) i čud- (v. čudo)