Hrvatski jezični portal

čȉča

čȉča m 〈G mn čȋčā〉

Izvedeni oblici
jednina
N čiča
G čiče
D čiči
A čiču
V čičo
L čiči
I čičom
množina
N čiče
G čiča
D čičama
A čiče
V čiče
L čičama
I čičama
Definicija
1. ekspr. star čovjek, onaj koji je proživio svoje vrijeme; čiko, čika
2. reg. etnol. očev brat, stric
Onomastika
pr.: Čȉča (480, Kordun, Podravina), Čȉčić (400, Banovina, Slavonski Brod), usp. Amidžić, usp. Barbić, usp. Čikić, usp. Dundić, usp. Stričević i sl.
Etimologija
tur. çiçe: tetak