Hrvatski jezični portal

čìniti se

čìniti se nesvrš.prez. čìnīm se, pril. sad. čìnēći se〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
činiti
 
prezent
jednina
1. činim
2. činiš
3. čini
množina
1. činimo
2. činite
3. čine
 
futur
jednina
1. činit ću
2. činit ćeš
3. činit će
množina
1. činit ćemo
2. činit ćete
3. činit će
 
imperfekt
jednina
1. činjah
2. činjaše
3. činjaše
množina
1. činjasmo
2. činjaste
3. činjahu
 
perfekt
jednina
1. činio sam
2. činio si
3. činio je
množina
1. činili smo
2. činili ste
3. činili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam činio
2. bio si činio
3. bio je činio
množina
1. bili smo činili
2. bili ste činili
3. bili su činili
 
imperativ
jednina
2. čini
množina
1. činimo
2. činite
 
glagolski prilog sadašnji
čineći
 
glagolski pridjev aktivni
činio, činila, činilo
činili, činile, činila
 
glagolski pridjev pasivni
činjen, činjena, činjeno
činjeni, činjene, činjena
Definicija
1. pretvarati se, praviti se, umišljati sebi
2. doimati se
Frazeologija
čini se (lud) pretvara se, pravi se (lud);
čini se (da je uspjelo) reklo bi se (da je uspjelo);
čini se da (nemamo vremena) reklo bi se da (nemamo vremena);
čini mi se, sve mi se čini nešto mi se čini rekao bih, imam dojam;
kako ti se čini? (u situaciji kad se što pokazuje kao rezultat rada, kad se traži mišljenje o onome što se pokazuje ili opisuje) što misliš, kakav imaš dojam, kakvo je tvoje mišljenje?