čìniti
čìniti nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -nēći, gl. im. -njēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
činiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | činim |
2. | činiš |
3. | čini |
množina | |
1. | činimo |
2. | činite |
3. | čine |
futur | |
jednina | |
1. | činit ću |
2. | činit ćeš |
3. | činit će |
množina | |
1. | činit ćemo |
2. | činit ćete |
3. | činit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | činjah |
2. | činjaše |
3. | činjaše |
množina | |
1. | činjasmo |
2. | činjaste |
3. | činjahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | činio sam |
2. | činio si |
3. | činio je |
množina | |
1. | činili smo |
2. | činili ste |
3. | činili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam činio |
2. | bio si činio |
3. | bio je činio |
množina | |
1. | bili smo činili |
2. | bili ste činili |
3. | bili su činili |
imperativ | |
jednina | |
2. | čini |
množina | |
1. | činimo |
2. | činite |
glagolski prilog sadašnji | |
čineći | |
glagolski pridjev aktivni | |
činio, činila, činilo | |
činili, činile, činila | |
glagolski pridjev pasivni | |
činjen, činjena, činjeno | |
činjeni, činjene, činjena |
1. | biti u odnosu dijelova i cjeline, biti sastavnim dijelovima [mali obrti čine snagu grada; članstvo Društva čine mladi ljudi]; sačinjavati |
2. | raditi, djelovati na što tako da se izmijeni [činim što mogu radim što mogu; činim što je u mojoj moći radim što je u mojoj moći] |
3. | djelovati da što bude, postane ili da se izmijeni [ne čini prilika lopova, nego lopov čini priliku svojom lopovskom prilikom] |
4. | reg. obavljati [činiti spizu] |
5. | štaviti [činiti kožu] |