čȅtvero
čȅtvero (čȅtvoro) sr zb. br.
jednina | |
---|---|
N | četvero / četvoro |
G | četvorga |
D | četvorma |
A | četvero / četvoro |
V | četvero / četvoro |
L | četvorma |
I | četvorma |
1. | a. jedno i još troje živo srednjega roda (dijete ili mlado životinje) b. četiri osobe koje nisu sve istoga gramatičkog roda i spola (muškarac, žena, dijete) [nas (vas, njih, ono) četvero] |
2. | 〈G četvèrga rij., D četvòrma〉 neživo (četiri stvari ili pojma) ili ono što je u paru [od tog četveroga ne znam što bih odabrao = od te četiri (stvari) ne znam što bih odabrao; daj mi to četvero = te četiri stvari] |