Hrvatski jezični portal

čòban

čòban (čòbanin) m 〈N mn čòbani, G čȍbānā〉

Izvedeni oblici
jednina
N čoban
G čobana
D čobanu
A čobana
V čobane
L čobanu
I čobanom
množina
N čobani
G čobana
D čobanima
A čobane
V čobani
L čobanima
I čobanima
Definicija
1. onaj koji čuva stoku na paši; pastir
2. onaj koji napasa stoku na nomadski način
3. pejor. onaj koji se ne zna ponašati, neuglađen, sirov čovjek; geak, seljačina, seljo
Onomastika
pr. (prema zanimanju): Čòban, Čobánec, Čòbanić, Čobánković (I Slavonija), Čòbanov (370, Šibenik, Zagora, sred. i S Dalmacija), Čobánović (Čòbanović) (Dubrovnik)
Etimologija
tur. çoban ← perz. šubān