člȃn
člȃn m 〈N mn člȁnovi〉
jednina | |
---|---|
N | član |
G | člana |
D | članu |
A | član |
V | člane |
L | članu |
I | članom |
množina | |
N | članovi |
G | članova |
D | članovima |
A | članove |
V | članovi |
L | članovima |
I | članovima |
1. | pripadnik neke skupine (obitelji, kluba, stranke) [redoviti (izvanredni, dopisni) član akademije] |
2. | dio paragrafa u zakonima i sličnim tekstovima; članak |
3. | mjesto gdje se sastaju dijelovi; članak, koljeno (loze, trstike), zglob |
4. | (+ potenc.) dio čega (skupa u matematici) |
5. | lingv. vrsta riječi koja dolazi uz imenice i označuje njihovu određenost ili neodređenost (određuje često i rod i broj) (u engleskom the i a, u makedonskom postpozitivno ta [majkata], u albanskom ispred i iza riječi) |