čìtāč
čìtāč m 〈G čitáča〉
jednina | |
---|---|
N | čitač |
G | čitača |
D | čitaču |
A | čitača |
V | čitaču |
L | čitaču |
I | čitačem |
množina | |
N | čitači |
G | čitača |
D | čitačima |
A | čitače |
V | čitači |
L | čitačima |
I | čitačima |
1. | onaj tko čita neki tekst kao posrednik između pisca i onoga tko sluša; spiker |
2. | tehn. sprava koja služi da se s nje čita |
3. | a. onaj koji mnogo čita b. posjetitelj čitaonice, onaj koji se služi čitaonicom, čita u čitaonici |
4. | kat. vjernik zadužen za čitanje Svetoga pisma (osim evanđelja) za vrijeme mise; lektor |