čìtāč
čìtāč m 〈G čitáča〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | čitač |
| G | čitača |
| D | čitaču |
| A | čitača |
| V | čitaču |
| L | čitaču |
| I | čitačem |
| množina | |
| N | čitači |
| G | čitača |
| D | čitačima |
| A | čitače |
| V | čitači |
| L | čitačima |
| I | čitačima |
Definicija
| 1. | onaj tko čita neki tekst kao posrednik između pisca i onoga tko sluša; spiker |
| 2. | tehn. sprava koja služi da se s nje čita |
| 3. | a. onaj koji mnogo čita b. posjetitelj čitaonice, onaj koji se služi čitaonicom, čita u čitaonici |
| 4. | kat. vjernik zadužen za čitanje Svetoga pisma (osim evanđelja) za vrijeme mise; lektor |
Etimologija
✧ vidi čìtati
