čúčavac
čúčavac m 〈G -āvca, N mn -āvci〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | čučavac |
| G | čučavca |
| D | čučavcu |
| A | čučavac |
| V | čučavče |
| L | čučavcu |
| I | čučavcem |
| množina | |
| N | čučavci |
| G | čučavaca |
| D | čučavcima |
| A | čučavce |
| V | čučavci |
| L | čučavcima |
| I | čučavcima |
Definicija
| 1. | tip nužnika u kojem se nužda obavlja čučeći |
| 2. | a. (+ potenc.) term. onaj koji čuči (mlado ptice) b. pejor. onaj koji čuči, usp. čučati (2) |
Etimologija
✧ vidi čúčati
