♦ m. os. ime (svetačkoga podrijetla); isto: Ćȉrijak, Kìril; hip.: Cèrko, Céro, Číro, Ćíro, Ćúro, Rȋle
◊ pr.: Cȅrjāk (230, Glina, Banovina), Cérković (Čakovec), Čírić (I Slavonija, Šibenik), Čìrijak (S Dalmacija), Čȉrjak (780, Benkovac, S Dalmacija), Čírko (100, Požega, Dalmacija), Čìrkota (Istra), Čùrila (190, Varaždin, Zagorje), Čurílović (Duga Resa, Pokuplje), Čùrjak (Karlovac), Ćírić (470, I Slavonija), Ćirítović (Benkovac), Ćìrjak (Primorje), Ćìrković (100, Vukovar, Dalmacija), Ćírović, Ćúrić (1470, Slavonija), Ćurílović (Duga Resa), Ćúrko (300, Zadar, Istra), Ćùrkov (Kaštela), Ćúrković (1360, sred. i S Dalmacija), Kírić (210, Međimurje, Zagorje), Kirílović (Virovitica), Kirjáković, Kuràica (Knin), Kùraja (Slavonija), Kuràjica (Split, Dubrovnik), Kùrak (Kutina), Kurálić (Dubrovnik), Kùrel (Baranja), Kurélac (100, Ogulin), Kùrelić (190, Rab, Rijeka), Kurélović (Pazin), Kúrīć (140, Zadar), Kùrilić (280, Pag, Primorje), Kùrilj (150, J i sred. Dalmacija), Kȕrjāk (200, Zagreb, Pakrac, Banovina), Kurjáković (130, Slavonija)
◊ top.: Ćùrilovo pȍlje (Konavli), Kurílovec (Zagorje), Kȕrjak bȑdo (Lika) itd.