ćȁća
ćȁća m 〈N mn -e, G ćȃćā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | ćaća |
| G | ćaće |
| D | ćaći |
| A | ćaću |
| V | ćaćo |
| L | ćaći |
| I | ćaćom |
| množina | |
| N | ćaće |
| G | ćaća |
| D | ćaćama |
| A | ćaće |
| V | ćaće |
| L | ćaćama |
| I | ćaćama |
Definicija
razg. otac
Onomastika
♦ pr.: Čáče (Šibenik, Dalmacija), Čȁčić (1500, Lika, S Dalmacija, Zagora; v. i Časlav), Čáće, Čȁćić (Zagreb), Čȁčković (270, Samobor, Pokuplje), Čȁćko (Zlatar Bistrica), Čȃjko (230, Zagorje), Čále (370, Zagreb, sred. Dalmacija), Čálo (Sinj), Ćȁčić (Lika) Ćáće, Ćȁćić (580, Gospić, Lika, Knin), Ćȁkić (330, Knin, sred. i S Dalmacija)
Etimologija
✧ ekspr., v. tata
