ćȁpiti
ćȁpiti (što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. rad. ćȁpio/ćȁpila ž〉
1. | zgrabiti što na brzinu [rukom ćapiti; zubima ćapiti]; ćopiti, šćapiti, šćapnuti |
2. | domoći se čega na brzinu, velikom spretnošću i sl., odnijeti drugima ispred nosa |