dàktīl
dàktīl m 〈G daktíla〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | daktil |
| G | daktila |
| D | daktilu |
| A | daktil |
| V | daktile |
| L | daktilu |
| I | daktilom |
| množina | |
| N | daktili |
| G | daktila |
| D | daktilima |
| A | daktile |
| V | daktili |
| L | daktilima |
| I | daktilima |
Definicija
jez. knjiž. trosložna pjesnička stopa od jednoga naglašenog i dva nenaglašena (ili jednoga dugog i dva kratka) sloga, osnovni element grčkog i latinskog heksametra
Etimologija
✧ grč. dáktylos: prst, palac (mjera za dužinu)
