dákati
dákati () nesvrš. 〈prez. dȃkām/dȃčēm, pril. sad. -ajūći/dáčūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| dakati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dakam |
| 2. | dakaš |
| 3. | daka |
| množina | |
| 1. | dakamo |
| 2. | dakate |
| 3. | dakaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | dakat ću |
| 2. | dakat ćeš |
| 3. | dakat će |
| množina | |
| 1. | dakat ćemo |
| 2. | dakat ćete |
| 3. | dakat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | dakah |
| 2. | dakaše |
| 3. | dakaše |
| množina | |
| 1. | dakasmo |
| 2. | dakaste |
| 3. | dakahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | dakao sam |
| 2. | dakao si |
| 3. | dakao je |
| množina | |
| 1. | dakali smo |
| 2. | dakali ste |
| 3. | dakali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam dakao |
| 2. | bio si dakao |
| 3. | bio je dakao |
| množina | |
| 1. | bili smo dakali |
| 2. | bili ste dakali |
| 3. | bili su dakali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | dakaj |
| množina | |
| 1. | dakajmo |
| 2. | dakajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| dakajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| dakao, dakala, dakalo | |
| dakali, dakale, dakala | |
Definicija
| 1. | iron. stalno govoriti da; dadakati, potvrđivati, opr. nijekati |
| 2. | uočljivo često upotrebljavati da + prez. na mjestu infinitiva [ja ću dakati dođem prema ja ću doći] |
Etimologija
✧ vidi da2
