dáviti
dáviti (se) nesvrš. 〈prez. dȃvīm (se), pril. sad. -vēći (se), prid. trp. dȃvljen, gl. im. -vljēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| daviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | davim |
| 2. | daviš |
| 3. | davi |
| množina | |
| 1. | davimo |
| 2. | davite |
| 3. | dave |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | davit ću |
| 2. | davit ćeš |
| 3. | davit će |
| množina | |
| 1. | davit ćemo |
| 2. | davit ćete |
| 3. | davit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | davljah |
| 2. | davljaše |
| 3. | davljaše |
| množina | |
| 1. | davljasmo |
| 2. | davljaste |
| 3. | davljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | davio sam |
| 2. | davio si |
| 3. | davio je |
| množina | |
| 1. | davili smo |
| 2. | davili ste |
| 3. | davili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam davio |
| 2. | bio si davio |
| 3. | bio je davio |
| množina | |
| 1. | bili smo davili |
| 2. | bili ste davili |
| 3. | bili su davili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | davi |
| množina | |
| 1. | davimo |
| 2. | davite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| daveći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| davio, davila, davilo | |
| davili, davile, davila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| davljen, davljena, davljeno | |
| davljeni, davljene, davljena | |
Definicija
| 1. | (koga, što) a. stezanjem vrata oduzimati kome dah; gušiti b. ometati disanje (kao uzrok bolesti ili teške atmosfere) c. ubijati gušenjem u vodi; utapati |
| 2. | pren. a. (što) mučiti, iscrpljivati b. (koga) žarg. dosađivati dugim pričama ili govorima; gnjaviti |
| 3. | (se) a. gušiti se, teško disati b. topiti se, utapati se, tonuti (o živim bićima, ob. čovjeku ili životinji) |
Frazeologija
⃟ daviti se u hrani halapljivo jesti
Etimologija
✧ prasl. i stsl. daviti (rus. davít', polj. dawić) ≃ stvnjem. touwen: umrijeti
