aksiomatizírati
aksiomatizírati dv. 〈prez. aksiomatìzīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
aksiomatizirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | aksiomatiziram |
2. | aksiomatiziraš |
3. | aksiomatizira |
množina | |
1. | aksiomatiziramo |
2. | aksiomatizirate |
3. | aksiomatiziraju |
futur | |
jednina | |
1. | aksiomatizirat ću |
2. | aksiomatizirat ćeš |
3. | aksiomatizirat će |
množina | |
1. | aksiomatizirat ćemo |
2. | aksiomatizirat ćete |
3. | aksiomatizirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | aksiomatizirah |
2. | aksiomatiziraše |
3. | aksiomatiziraše |
množina | |
1. | aksiomatizirasmo |
2. | aksiomatiziraste |
3. | aksiomatizirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | aksiomatizirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | aksiomatizirao sam |
2. | aksiomatizirao si |
3. | aksiomatizirao je |
množina | |
1. | aksiomatizirali smo |
2. | aksiomatizirali ste |
3. | aksiomatizirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam aksiomatizirao |
2. | bio si aksiomatizirao |
3. | bio je aksiomatizirao |
množina | |
1. | bili smo aksiomatizirali |
2. | bili ste aksiomatizirali |
3. | bili su aksiomatizirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | aksiomatiziraj |
množina | |
1. | aksiomatizirajmo |
2. | aksiomatizirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
aksiomatizirajući | |
glagolski prilog prošli | |
aksiomatiziravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
aksiomatizirao, aksiomatizirala, aksiomatiziralo | |
aksiomatizirali, aksiomatizirale, aksiomatizirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
aksiomatiziran, aksiomatizirana, aksiomatizirano | |
aksiomatizirani, aksiomatizirane, aksiomatizirana |