dàngubiti
dàngubiti () nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -bēći, gl. im. -bljēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
dangubiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | dangubim |
2. | dangubiš |
3. | dangubi |
množina | |
1. | dangubimo |
2. | dangubite |
3. | dangube |
futur | |
jednina | |
1. | dangubit ću |
2. | dangubit ćeš |
3. | dangubit će |
množina | |
1. | dangubit ćemo |
2. | dangubit ćete |
3. | dangubit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | dangubljah |
2. | dangubljaše |
3. | dangubljaše |
množina | |
1. | dangubljasmo |
2. | dangubljaste |
3. | dangubljahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | dangubio sam |
2. | dangubio si |
3. | dangubio je |
množina | |
1. | dangubili smo |
2. | dangubili ste |
3. | dangubili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam dangubio |
2. | bio si dangubio |
3. | bio je dangubio |
množina | |
1. | bili smo dangubili |
2. | bili ste dangubili |
3. | bili su dangubili |
imperativ | |
jednina | |
2. | dangubi |
množina | |
1. | dangubimo |
2. | dangubite |
glagolski prilog sadašnji | |
dangubeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
dangubio, dangubila, dangubilo | |
dangubili, dangubile, dangubila |
1. | uzalud trošiti vrijeme, tratiti vrijeme |
2. | gubiti previše vremena (u okviru korisnog utroška rada), morati se baviti nebitnim stvarima |