dèfekt
dèfekt (defȅkt) m 〈G mn -kātā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | defekt |
| G | defekta |
| D | defektu |
| A | defekt |
| V | defekte |
| L | defektu |
| I | defektom |
| množina | |
| N | defekti |
| G | defekata / defekta |
| D | defektima |
| A | defekte |
| V | defekti |
| L | defektima |
| I | defektima |
| jednina | |
| N | defekt |
| G | defekta |
| D | defektu |
| A | defekt |
| V | defekte |
| L | defektu |
| I | defektom |
| množina | |
| N | defekti |
| G | defekata / defekta |
| D | defektima |
| A | defekte |
| V | defekti |
| L | defektima |
| I | defektima |
Definicija
razg.
| 1. | zastoj u radu stroja kad se što pokvari [ostati u defektu ostati na ulici, ne moći se dalje kretati motornim vozilom zbog kvara]; kvar |
| 2. | ono što ima neku grešku, što nije ispravno |
Sintagma
∆ defekt mase fiz. razlika između zbroja masa mirovanja čestica (nukleona) koje izgrađuju stabilnu atomsku jezgru i mase mirovanja te jezgre, ekvivalentan je (prema Einsteinovoj relaciji masa-energija) energiji vezanja jezgre
Etimologija
✧ lat. defectus: greška, slabost ← deficere: uzmanjkati, oslabiti, pogriješiti
