demolírati
demolírati (što) dv. 〈prez. demòlīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| demolirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | demoliram |
| 2. | demoliraš |
| 3. | demolira |
| množina | |
| 1. | demoliramo |
| 2. | demolirate |
| 3. | demoliraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | demolirat ću |
| 2. | demolirat ćeš |
| 3. | demolirat će |
| množina | |
| 1. | demolirat ćemo |
| 2. | demolirat ćete |
| 3. | demolirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | demolirah |
| 2. | demoliraše |
| 3. | demoliraše |
| množina | |
| 1. | demolirasmo |
| 2. | demoliraste |
| 3. | demolirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | demolirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | demolirao sam |
| 2. | demolirao si |
| 3. | demolirao je |
| množina | |
| 1. | demolirali smo |
| 2. | demolirali ste |
| 3. | demolirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam demolirao |
| 2. | bio si demolirao |
| 3. | bio je demolirao |
| množina | |
| 1. | bili smo demolirali |
| 2. | bili ste demolirali |
| 3. | bili su demolirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | demoliraj |
| množina | |
| 1. | demolirajmo |
| 2. | demolirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| demolirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| demoliravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| demolirao, demolirala, demoliralo | |
| demolirali, demolirale, demolirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| demoliran, demolirana, demolirano | |
| demolirani, demolirane, demolirana | |
Definicija
uništiti/uništavati što sređeno (stan, zgradu) na način da se vide očite posljedice [demolirati kuću; demolirati restoran]; razoriti/razarati, (raz)rušiti
Etimologija
✧ njem. demolieren ← fr. démolir ← lat. demoliri
