àkūt
àkūt m 〈G akúta〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | akut |
| G | akuta |
| D | akutu |
| A | akut |
| V | akute |
| L | akutu |
| I | akutom |
| množina | |
| N | akuti |
| G | akuta |
| D | akutima |
| A | akute |
| V | akuti |
| L | akutima |
| I | akutima |
Definicija
lingv.
| 1. | a. uzlazni naglasak ili visoki ton (npr. u praslavenskom, starogrčkom) b. grafički znak kojim se u hrvatskom književnom jeziku označuje dugouzlazni naglasak (á, é, í, ó, ú) c. u raznim jezicima znak za mjesto naglaska, zatvorenost vokala, duljinu vokala i sl. |
| 2. | znak »akut« kojim se u pisanoj čakavštini i kajkavštini označuje dugi silazno-uzlazni (neravnomjerni uzlazni) naglasak |
Etimologija
✧ vidi ȁkūtan
