ȁkuzatīv
ȁkuzatīv m
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | akuzativ |
| G | akuzativa |
| D | akuzativu |
| A | akuzativ |
| V | akuzative |
| L | akuzativu |
| I | akuzativom |
| množina | |
| N | akuzativi |
| G | akuzativa |
| D | akuzativima |
| A | akuzative |
| V | akuzativi |
| L | akuzativima |
| I | akuzativima |
Definicija
lingv. četvrti padež deklinacije, padež izravnog objekta prijelaznih glagola; odgovara na pitanje »koga ili što«, dolazi i uz prijedloge (u, na, pod, pred, uz, kraj)
Etimologija
✧ lat. accusativus (casus), prijevod grč. aitiatikḗ ptȏsis: uzročni padež ≃ aitiatikós ← aitiatós: uzrokovan, izazivan, kauzativan
