dèsetkovati
dèsetkovati (koga, što) dv. 〈prez. -kujēm, pril. sad. -kujūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. dèsetkōvān, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
desetkovati | |
prezent | |
jednina | |
1. | desetkujem |
2. | desetkuješ |
3. | desetkuje |
množina | |
1. | desetkujemo |
2. | desetkujete |
3. | desetkuju |
futur | |
jednina | |
1. | desetkovat ću |
2. | desetkovat ćeš |
3. | desetkovat će |
množina | |
1. | desetkovat ćemo |
2. | desetkovat ćete |
3. | desetkovat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | desetkovah |
2. | desetkova |
3. | desetkova |
množina | |
1. | desetkovasmo |
2. | desetkovaste |
3. | desetkovaše |
aorist | |
jednina | |
1. | desetkovah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | desetkovao sam |
2. | desetkovao si |
3. | desetkovao je |
množina | |
1. | desetkovali smo |
2. | desetkovali ste |
3. | desetkovali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam desetkovao |
2. | bio si desetkovao |
3. | bio je desetkovao |
množina | |
1. | bili smo desetkovali |
2. | bili ste desetkovali |
3. | bili su desetkovali |
imperativ | |
jednina | |
2. | desetkuj |
množina | |
1. | desetkujmo |
2. | desetkujte |
glagolski prilog sadašnji | |
desetkovavši | |
glagolski prilog prošli | |
desetkovavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
desetkovao, desetkovala, desetkovalo | |
desetkovali, desetkovale, desetkovala | |
glagolski pridjev pasivni | |
desetkovan, desetkovana, desetkovano | |
desetkovani, desetkovane, desetkovana |
1. | ubiti/ubijati ili strijeljati svakog desetog |
2. | pren. nanijeti/nanositi teške gubitke u ljudstvu |