dìvljī
dìvljī prid. 〈neodr. dìvalj rij. zast. neob.〉, opr. pitom
Pozitiv | |
---|---|
muški rod | |
jednina | |
N | divlji |
G | divljeg / divljega |
D | divljem / divljemu |
A | divljeg / divljega / divlji |
V | divlji |
L | divljem / divljemu |
I | divljim |
množina | |
N | divlji |
G | divljih |
D | divljim / divljima |
A | divlje |
V | divlji |
L | divljim / divljima |
I | divljim / divljima |
srednji rod | |
jednina | |
N | divlje |
G | divljeg / divljega |
D | divljem / divljemu |
A | divlje |
V | divlje |
L | divljem / divljemu |
I | divljim |
množina | |
N | divlja |
G | divljih |
D | divljim / divljima |
A | divlja |
V | divlja |
L | divljim / divljima |
I | divljim / divljima |
ženski rod | |
jednina | |
N | divlja |
G | divlje |
D | divljoj |
A | divlju |
V | divlja |
L | divljoj |
I | divljom |
množina | |
N | divlja |
G | divljih |
D | divljim / divljima |
A | divlje |
V | divlje |
L | divljim / divljima |
I | divljim / divljima |
1. | zool. koji nije pripitomljen [divlji magarac; divlji konj] |
2. | bot. agr. (biljka) koja nije cijepljena [divlja kruška] |
3. | koji je pust [divlji kraj]; nenaseljen |
4. | a. koji nije civiliziran [divlje ponašanje]; neodgojen b. koji je izvan pravila [novinari i filologizirajući literati razvili su nažalost neku divlju filologiju]; neprilagođen, opr. određen pravilima struke, prihvaćen dobrim običajima, zakonit, znanstven, odgovoran |